Solidarna kafica
Preko ramena > Kulturni dodatak > ZFF: Subota i nedelja u znaku imena i privida stvarnosti - Veliki brat, deca ulice i još jedan Elvis

ZFF: Subota i nedelja u znaku imena i privida stvarnosti

Veliki brat, deca ulice i još jedan Elvis

Autor Katarina Starčević 2012/10/23 : Tekstovi istog autora

Vikend.. Dani za izležavanje na kauču, roštilj u prirodi, ribanje kade ili... ...gledanje filmova? Kad je Zagreb Film Festival u gradu, točan je odgovor ovaj posljednji. Požurivši u zadnjim danima ZFF-a pogledati ono što preko tjedna nisu stigli, ljudi su ispunili kinodvorane u poslijepodnevnim i večernjim satima ovog vikenda. Iako je svima koji ga nisu pogledali kada je bio na rasporedu promaknuo festivalski pobjednik, na repertoaru su se ipak našle neke druge reprize, uz redovne projekcije.

Kinshasa, Moskva, Montreal, Buenos Aires i Napulj - pet gradova, pet potpuno različitih priča. Zanimljivo putovanje čiju gotovo ni jednu minutu nisam zažalila, osim možda onih 50 minuta previše u Montrealu, ali o tom potom. Subotnje su gradove nastanjivala muzikalna, "vještičja" djeca ulice, Elena, hladnokrvna kad treba pomoći svom djetetu, i Laurence koji je konačno odlučio biti ono što jest - žena. Nedjeljnim su gradovima vladali The King, odnosno Carlos koji živi životom Elvisa Presleyja te Luciano koji želi biti kralj šoubiznisa. Nadasve šaroliko društvo.

Iako je većina tih filmova u znaku pojedinca, neizbježno je promatranje učinka pojedinčeva ponašanja, osobnosti i promjena na ljude oko njega. No polako, dan po dan...

ZFF SUBOTA


kinshasaU 17.00 sati kino Europa nas je odvelo u Afriku, u Kongo, u Kinshasu. Na njezinim je ulicama svaki dan kaos: autobusi krcati ljudima, unutra i izvana, stotine štandova s raznovrsnom robom i morem kupaca, pljačkaša i kriminalaca, hrpa policajaca koji u svemu tome pokušavaju uspostaviti neki red i puno djece "uličara". Te su najmlađe "stanovnike" ulice roditelji prognali iz njihovih kuća optuživši ih za vještičarenje iz čistog praznovjerja ili iz nemoći da uzdržavaju velike obitelji. Njihov dom je ulica, opasna po danu, ali još strašnija po noći. Djeca koja u sebi navodno nose demone u opasnom svijetu odraslih preživljavaju držeći se zajedno - prvo je upozorenje koje se daje novopridošlima "uvijek spavaj u skupini".

Film Djeca Kinshase donosi redatelj Marc-Henri Wajnberg, a riječ je o spoju dokumentarca i igranog filma, prikazanog u sklopu glavnog programa, kategorija: dugometražni igrani film. Pratimo svakodnevicu nekoliko djece koja u slobodno vrijeme, dok ne pokušavaju zaraditi na ulici pomaganjem, čišćenjem, preprodajom droge ili krađom za policajce, pleše i pjeva (svakako je u tome nenadmašan mali "Michael Jackson"). Prekrasna i vesela glazba proizašla iz uništenih i improviziranih instrumenata i uobličena melodičnim glasovima djece bačene na ulicu govori o tome kako treba biti dobar, vrijedan i pošten i pomagati roditeljima. Da, baš tako.

A "glazbuje" se svagdje: na krovovima zgrada, na ulici ili u studiju u koji ih uvodi Bebson, lokalni reper i centralna figura njihovih života, kako bi ih snimio. Hoće li im Bebson pomoći ostvariti snove? Dok sanjaju o slavi koju će jednog dana steći svojim talentom, djeca Kinshase sanjaju o avionima i skupim stvarima, ali i o kući koja će biti baš njihova. Djeca Kinshase sanjaju o normalnom životu.

U 19.00 sati kino Tuškanac je posjetilo Moskvu. Taj je hladni, sivi grad savršen prostor filma iz programa Moj 3. film Elena, Andreja Zvjaginceva, u čijem je središtu jedna žena, ali prije svega majka - dvije uloge koje zapravo podrazumijevaju sve samo ne hladnoću. Njezino je ime, dakako, Elena. Elena je bivša medicinska sestra koju je udaja za bogatog Vladimira izvukla iz teškog života, što se ne može reći za njezinog sina, bitangu, kojeg očuhov novčanik ne mazi kao majku. Ali zato to majka radi krišom. I zato, nakon saznanja da će muž većinu nasljedstva ostaviti svojoj kćeri koja ga uopće ne poštuje, ta ista majka, ta ista medicinska sestra odlučuje uzeti stvari u svoje ruke. I zato u ruke uzima Viagru. A kombinacija Viagre i drugih lijekova nikako ne pogoduje Vladimirovu zdravlju. Naprotiv.

Elena

A dok ledenom Moskvom ledena Elena ostvaruje svoje planove, u pozadini svira gotovo prpošna glazba, koja neodoljivo podsjeća na onu u trilerskim dijelovima filmova Pedra Almodóvara. I film na uvrnut način postaje čak bih rekla zabavan. Ili možda još stravičniji?

U 21.00 sati kino Tuškanac se seli u Montreal. Ah, taj Montreal! Xavier Dolan donosi svoj treći film za istoimeni program ZFF-a, U svakom slučaju, Laurence. Sve je počelo tako dobro: Laurence i Fred sretan su par. Čisto da ne bi bilo zabune, Laurence može biti i muško i žensko ime, ali ovdje je riječ o muškarcu, a Fred je skraćeno od Frederique. A sretni su sve dok on ne spozna da je zapravo žena zarobljena u tijelu muškarca - tu već ona potencijalna zabuna dolazi u pitanje, ali ne i zanimljivost filma. Još. Nakon početnog šoka, Fred shvaća da se može nositi s tom promjenom i Laurence se počinje odijevati kao žena, ali noću, u krevetu, on je i dalje on.

U školu, gdje predaje, dolazi u kompletićima i sandalama, s naušnicom u jednom uhu i ružem na usnama. Svi to naoko prihvaćaju, ali dok dvije žene sjede na doručku u restoranu, ljudi ipak vide ženu i - transvestita. I ljudi počinju komentirati, ogovarati i buniti se, što rezultira njegovim otkazom. A u međuvremenu je ona pobacila, nesigurna u to koliko je život kojim živi dobar za dijete. I sada joj je svega dosta jer ona kraj sebe ipak treba muškarca.

Odavde se nadalje priča prilično razvodnjava i neprestano smo rastrgani između njihove moguće pomirbe i definitivnog kraja. Čitavih preostalih, otprilike, 50 minuta filma. Njegovo emocionalno stanje, zasigurno kaotično uslijed svih tih golemih metamorfoza, pada u neki drugi plan, gotovo isto kao i fizičko, koje se očituje u svjetlucavijim košuljama i sve strašnijem izboru suknji, kako devedesete odmiču.

Iako su tabu teme uvijek zanimljive i intrigantne, a Dolan ih nesumnjivo voli, ovdje je uspio natjerati publiku ne da s iščekivanjem gleda svaku scenu nego da svako malo gleda na sat i odbrojava tih 159 minuta filma. Na izlasku se iz Tuškanca (a bilo je i onih preuranjenih) moglo čuti "Nikako da završi!", "Ovo je gore od španjolske sapunice!" i "Film je trebao skratiti barem 50 minuta!".

ZFF NEDJELJA

U 17.00 sati kino Europa nas nosi u Buenos Aires. Upoznajemo Carlosa koji se odaziva na ime Elvis. Elvis Presley. U svojoj osobnoj stvarnosti on jest Kralj rock'n'rolla, koji ima kćer Lisu Marie, i ženu Priscillu, te nastupe s pratećim bendom. U pravoj stvarnosti on je obični radnik u nekom metalnom pogonu, koji doduše svoju kćer jest nazvao Lisa Marie, ali njegovu ženu Alejandru samo on zove Priscilla, a povremeno nastupa kao Elvisov imitator.

Elvis

Redatelj filma Posljednji Elvis (prikazanog u sklopu glavnog programa), Armando Bo, suočava svog Elvisa s realnošću ženinom nesrećom nakon koje je prisiljen brinuti se o kćeri. Pronašavši oca u sebi, lik koji je dosada zanemarivao, Carlos stječe Lisinu ljubav i poštovanje, koji rastu kako ga djevojčica promatra u onom liku koji mu najbolje pristaje - u liku Elvisa.

Ono što se svakako ne smije propustiti napomenuti jest zaista dobar Carlosov glas i vrlo uvjerljivo oponašanje Elvisova pjevanja - film je prožet nekolicinom glazbenih brojeva koji svakog Elvisovog ljubitelja natjeraju da njiše nogu u ritmu. Vjerujte mi, znam o čemu govorim.

Pri kraju filma Carlos bira između tih dviju realnosti koje mu se neprestano preklapaju - obitelji koja ga treba i činjenice da ulazi u 42. godinu, godinu u kojoj je Elvis preminuo. Još jedino što mu je preostalo da bude istinski Elvis jest prekomjerna doza tableta..

U 19.00 sati kino Tuškanac odlazi u Napulj, na raskošno vjenčanje para bitnog za ovu priču samo zbog svoje ceremonije. Naime, na njoj se kao važna, odnosno najvažnija osoba (?!) pojavljuje Enzo - bivši stanar kuće Velikog brata. (Ovdje slobodno možete zamisliti još stotine upitnika.) Svojom pojavom zasjenivši ne samo sve goste, nego i same mladence, Enzo prozbori nekoliko riječi mudrosti (koje ponavlja na svakom vjenčanju na koje je pozvan, a zovu ga svi!) i nestaje u svom helikopteru. Enza svi traže autogram, Enzo ne može proći ulicom da ne zazivaju njegovo ime, Enzo je svečani gost na svim važnim događajima - Enzo je zvijezda. I to kakva!

A upravo to želi i Luciano, glavni lik filma Reality (iz programa Velikih 5), redatelja Mattea Garronea, omiljeni vlasnik napuljske ribarnice. Iako se isprva na Big Brother prijavljuje zbog velikih molećivih očiju svojih kćeri, Luciano s vremenom postaje opsjednut željom da uđe u Kuću (s velikim K, molim!). Opsjednutost postaje sve više uznemirujuća za ljude oko njega kako je sve jasnije i jasnije da ga u tu Kuću neće pozvati - njegova se percepcija stvarnosti iskrivljuje i on vidi da ga prosjaci, kupci u trgovinama i žene na groblju špijuniraju i testiraju za Big Brother. Kada naposljetku provali u željenu kuću, Luciano s hijenskim smijehom uživzavaljen na blještavo bijelom naslonjaču - u svom viđenju raja.

Uzdignuvši Enza na razinu božanstva i dovevši važnost pojave u Big Brotheru do potpunog apsurda, Garrone se izruguje tim instant-slavama, slijepim obožavateljima nikogovića i ljudskoj pohlepi za slavom.

I to je to! Filmsko je putovanje završeno.

Do neke druge prilike...

Google oglas
Pratite Preko ramena na
Preko ramena - komentari

Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove autora teksta ili uredništva.

Sveže i mirišljavo
cenzura u srbiji.jpg Cenzura
NN
2015/10/16
Italijanska prezimena Čovek se stvarno zove – Mrki Medved!
Milutin Mtrović
2015/4/9
Nafta Rusija i nafta: „Iracionalna prinuda“
Milutin Mitrović
2014/12/1
Vitamini Zašto mislimo da su nam vitamini potrebni
Katarina Marinković
2014/11/20
Nokia 3310 Nokia 3310 - Ikona brenda koji nestaje
Mobitel
2014/11/19
Marketing
Nova godina 2017 u Beograd
Društvance
U međuvremenu
Prijatelji
Srbovanje

Forma keramika

Putospektiva

U zdravom telu, vodič kroz zdrav život

Mobitel